Hrast
Hrast (Quercus robur), ili lužnjak, simbol je trajnosti u srpskoj prirodi. Dostiže 35 metara visine i živi 500–1000 godina. Drvo je toliko jako da se njegovo ime u jeziku koristi za sve što je nepokolebljivo.
Gde uspeva
Voli duboka, vlažna, glinovita zemljišta — najbolje uz reke i u nizinama. Toleriše hladne zime i vrele letnje dane. Sporo raste (20–40 cm godišnje), ali kompenzuje dugovečnošću.
Koliko CO₂ vezuje
Mlad hrast veže 15–20 kg CO₂ godišnje. Star, razvijen primerak — i do 50 kg. Tokom života jedan hrast vezuje preko 10 tona ugljenika u svom drvetu.
Zašto je dobar za ekosistem
- Žirovi hrane preko 100 vrsta životinja — od veverica do divljih svinja.
- Hrastov list trune sporo i obogaćuje zemljište humusom.
- Drvo je dom za preko 500 vrsta insekata i lišajeva (više nego bilo koja druga vrsta u Evropi).
- Otporan na vetar, oluje i ekstremne temperaturne razlike.
Savet Zelenog Nara
Hrast traži strpljenje. Sadimo ga u jesen, ostavljamo bar 12–15 m prostora od drugih drveća. Ne očekuj brz rezultat — prvih 5 godina raste sporo dok razvija duboki koren. Posle toga, nezaustavljiv je. Ko sadi hrast, sadi za unuke.



